ŽENI IZ NJEMAČKE PUKAO FILM: “Dosta vaših lažnih priča o životu u Njemačkoj! Evo kako se tamo stvarno živi”

Otkako su Hrvati počeli masovno seliti trbuhom za kruhom u Njemačku čuju se priče o boljem financijskom, ali lošijem društvenom životu u toj zemlji.

Nijemci se navodno ne znaju zabavljati, samo se radi i radi. No, jedna je Hrvatica odlučila razbiti te predrasude, nazvavši ih pričama o babarogi.

Hrvatica koja radi u Kölnu ima posve drugačiju priču:

‘Kad odlazite s rodne grude, svašta vam prolazi kroz glavu. Hoću li se snaći? Jesam li nedovoljno zrela i sposobna? Kako će me prihvatiti? Hoću li pronaći sitna zadovoljstva i prave prijatelje koje sam imala kod kuće? Hoću li se znati prilagoditi? I na kraju krajeva – hoće li ta avantura biti vrijedna svega što ću izgubiti? Hoću li dobiti dovoljno toga zauzvrat?’, prenosi Croexpress priču o Hrvatici u Njemačkoj.

Kompromisi su nešto na što se treba pripremiti, ali prednosti su očigledne

‘Sada sam već upoznala nekoliko obitelji koje su otišle. I znate što? OOOODLIČNO IM JE!! Ali ne kao, ok smo, plačemo svaki dan za kavom na rivi/trgu/korzu, ali što ćemo! Već kao ‘živimo četiri puta bolje neko kod kuće i boli nas kuki. Kad se zaželimo djedovine, odemo na tjedan dana i mašala. Ako odemo na dva tjedna, već nam bude previše.’ I ne, ne karikiram. Za sve dušebrižnike, četiri puta bolje ne znači (samo) materijalno bolje. Zašto cijela ova čitaba? Zato što sam, valjda tristoti put do sada, naletjela na jedan od članaka/postova s temom ‘Je, zarađuju se gore pare, ali NEMA GORE ŽIVOTA, braćo i sestre, nema! Ne zna Švabo šta je život, živi samo na godišnjem, inače crnči kao u rudniku, ne vidi svjetla, života, a kamoli kave. Prijatelje nema jer ih nema kada imati. Smrt je to!’ Hoćete li da vam malo ispričam kako Švabo nema život i nema života do blaženog hrvatskog života? Pa krenimo!

Ima se novca za putovanja

Recimo, Švabo u čijem smo mi stanu je otišao nekoliko mjeseci na odmor. Automobilom kroz Europu, a onda nastavlja u Australiju i na Novi Zeland. Do sada je obišao većinu Afrike, Južne Amerike, Tajland i tako to. Živi sam u stanu od 60 kvadrata u jako dobrom naselju, između zoološkog i botaničkog vrta. Koliko je star? Kao ja. Kad smo već kod botaničkog vrta – možemo i razgovarati o tome kako je pun od 9 sati ujutro sve dok sunce ne zađe. Pun penzionera koji šetkaju, pun mladih ljudi koji trče, pun mama s kolicima i dječice koja bauljaju okolo. Ne biste vjerovali, u (nazovimo) bircu koji pripada botaničkom vrtu, osim zdravih zalogaja, pereca i svježeg soka, možete popiti i – PAZI SAD – kavu! Da, ne šalim se. Švabo stvarno zna za postojanje kave. I razočarat ću vas time da osim mene, i drugi ljudi sjede na terasi i piju kavu. U botaničkom vrtu. U zgradi koja izgleda kao mali dvorac. I ne, nije mi pala žlica u med pa se preseravam kao pravi hrvatski jet-set – ovdje kava košta kao i ostalim dijelovima grada’, opisuje Hrvatica.