PISMO MAJKE KOJE JE ZAPALILO INTERNET: Pitam se ko će ovo "ništa" da radi kad se porodiljsko završilo?
PISMO MAJKE KOJE JE ZAPALILO INTERNET: Pitam se ko će ovo ništa da radi kad se porodiljsko završilo?
Koliko puta ste čekale muža sa ručkom i osmehom kad dolazi s
posla računajući da će on kad jede jedva dočekati da se dočepa svog
deteta i dozvoliti vama da se odmorite? Mislim, retoričko pitanje. Ni
upitnik ne treba.
Često se dešava sledeće:
Ma nemoj! A ja sam na godišnjem!
Koliko vas misli da ne radi ništa dok ste na porodiljskom?
Ako ne mislite vi, pola vašeg okruženja misli i ne daj Bože ako ste
mekana srca, eto i vašeg novog uverenja.
E, pa, drage moje, da, ne radimo ništa osim: neredovnog
spavanja zbog dojenja, buđenja minimum jednom, ustajanja u cik zore kad
se i dete probudi, presvlačenja, hranjenja, sklanjanja, zabavljanja,
pranja veša (da, mašina to radi, a ostalo moramo mi), peglanja veša,
slaganja veša, pranja veša (jeste ovo je drugi put, jer često bude više
od jedne mašine dnevno), igranja sa detetom, kupovine poklona za
rođendane, organizovanja rođendana, sklanjanja, čišćenja, hranjenja,
presvlačenja, bivanja ljubaznom kad nam i nije do toga jer beba znači
sreću i samo sreću koja se mora ogledati 24 sata dnevno, organizovanja i
primanja poseta, pamćenja svega i svačega jer smo mi kod kuće a on
poslu…i tako.
Ne radimo ništa već samo zanovetamo i brojimo. Mi smo
hodajući podsetnici za sve fino i za sve što treba. Kako su nekad žene
odgajale decu bez svih ovih pogodnosti koje mi danas imamo (kao da ih
treba oduzeti da bi se račnalo da nešto radimo)? Ne znam kako i divim im
se. Znam da je to bilo drugo vreme i ta priča bi držala vodu samo kad
bi naše delije išle sa konjima i sekirom u šumu po drva.
Ja se samo pitam ko će sve ovo “ništa” da radi kad se porodiljsko završi? Beba sama, garant.